Fijasko Milovog blic kriga: Crna Gora dobila jak „prut po prstima“ od Evrope!

Dan nakon objave zvaničnog mišljenja Venecijanske komisije (VK) u vezi sa Predlogom zakona Vlade Crne Gore o slobodi vjerospovjesti, u javnosti i dalje vlada konfuzija kad je reč o tome kakve će zaista reperkusije mišljenje Venecijanaca imati u najavljenom sukobu Vlade i Srpske pravoslavne Crkve u Crnoj Gori.

Dok iz Vlade tvrde da je Venecijanska komisija jasno podržala predložena zakonska rešenja o zaštiti imovine i kulturnog nasljeđa Crne Gore, iz Mitropolije crnogorsko-primorske (MPC) akcenat stavljaju na činjenicu da ovo tijelo Savjeta Evrope nije dalo zeleno svjetlo za jednostrano preknjižavanje crkvene imovine, tvrdeći da je samim tim crnogorska Vlada dobila negativno mišljenje.

Štaviše, činjenicu da će država isključivo pred sudovima moći da ospori imovinska prava Mitropolije i ostalih eparhija SPC u Crnoj Gori, mnogi već sada vide kao nemoguću misiju za zvaničnu Podgoricu, koja, kako tvrde — „u Crnoj Gori za to neće moći da nađe nijedan dokaz“.

Prema rečima analitičara Luke Radonjića, tumačenja mišljenja Venecijanske komisije su očekivano raznovrsna i različita, ali se jedan utisak probija među mnogima i izbija na čelno mjesto kao najupečatljiviji, a to je da je mišljenje Venecijanske komisije djelovalo kao „prut po prstima“ propagandi vladajuće koalicije u Crnoj Gori i njihovih pratećih medijskih vokala.

Radonjić dodaje da nema sumnje da će mišljenje i preporuke Venecijanske komisije, kao i sam Nacrt zakona, u danima pred nama proći kroz podrobnu pravnu analizu, te da će saglasnosti i nesaglasnosti biti mnogo, ali je jedan pravni aspekat već sada jasan i Mitropolija je na njega skrenula pažnju:

„Podsjetimo se, na partijskim skupovima u Nikšiću i u Beranama, kao i u intervjuu na televiziji N1, Đukanović je tvrdio da će Crkva morati da dokazuje da je imovina njena. Sigurno je da crnogorski predsjednik neće odustati od svojih namjera, niti je poznat po odustajanju, ali njegov blic-krig je, evidentno, završio neuspjehom, ili je privremeno zaustavljen, a namjere zvanične Podgorice vraćene su na opcije pozicione rovovske borbe. Sa druge strane, jedan dio režimskih medija, osobito onaj dio koji je bespogovorno lojalan Milu Đukanoviću, pokušava da održi tenziju i mobilnost, oslanjajući se, prije svega, na njegov politički uticaj u pravosuđu“, primjećuje Radonjić.

Na kraju razgovora za Sputnjik, naš sagovornik se posebno osvrnuo na sugestiju Venecijanaca da je potrebno da nadležni organi prvobitno sprovedu javnu raspravu, odnosno, konsultacije sa građanima i vjerskim zajednicama u vezi sa novim Zakonom o slobodi vjeroispovjesti, što su crnogorske vlasti pokušale da izbjegnu po svaku cijenu.

Naš sagovornik zaključuje da je propaganda režima u pojedinim momentima čak anticipirala i otvorenu agresiju, pa su se u nekim dnevnim novinama mogli naći i ratno-huškački naslovi poput „Vrijeme je da se srpski popovi iseljavaju iz crkava u Crnoj Gori“.

„Nažalost, još jednom se pokazalo da od stručnog dijaloga i javne rasprave najviše strepi crnogorski režim, a po mišljenju mnogih, ništa manje ne strepi ni njihov lider Đukanović, koji je poslednji put na neku televizijsku debatu izašao neposredno prije referenduma davne 2006. godine, uprkos prisustvu i protoku velikog broja važnih tema i izazova sa kojima se Crna Gora suočavala od tada do danas“, jasan je Radonjić.

Sputnjik